POZITIVA

Ne pišite mi odgovore (čitaj: putokaze). Pišite mi dušu…

Ili pucam ja ili pucaju oni, stvarnost – okovi čovjekovih putokaza.
Ako već biram, biram ono drugo. Jer, zašto da pucam, kada mi se živi.

Jutro je, i dobro znam da sam odabrala živjeti svoje snove, ali gotovo svako jutro i svako poslijepodne nađu se poneki protivnici snova, pa ti gule kožu, mrvicu po mrvicu, dok je potpuno ne ogule. Lome te na pola, pa polovično slijediš sebe, polovično živiš.

Birala sam, ali zašto ne biram svaki korak, svaki udah, zašto na pola udahnem kisik, a na pola otrov? Zašto moram ono što se mora? Vrišti mi tijelo. Vrišti duša. Želudac ne može provariti tuđe, tijelom mi prolaze žmarci od kojih klonem s nogu, jer neke sam stvari ‘dobro’ odradila – dobro naučila vlastitim znojem, na vlastitim pogreškama. I odlučila sam – nikada više. Barem sam se nadala da sam odlučila…

Jer jebeš život ako u njemu ne uživaš svakim komadićem duše i vlastita tijela.

Ako želiš uspjeti, moraš To, To, i To, jer se drugačije ne može. Plan je odavno skrojen, putokazi napisani, pravila istaknuta, samo trebaš prerezati vrpcu, tako znaš da ćeš sigurno uspjeti. Gomila je knjiga ispisana o tim putokazima, samo čitaj!

Ali, o kojoj vrsti uspjeha pišu? Nije za mene uspjeh lova do krova – za mene je uspjeh titraj u srcu. Kada vrištim na svaki znak ispred sebe… Kada udahnem punim plućima i izdahnem uzbuđenje. Taj uspjeh ne strepi pred porazom, ne boji se potonuti, on ne slijedi jer njega slijede. On ne broji novčanice, već ga novčanice same slijede. On svoju vodu žudno ispija, na tuđu ne žeđa. I zašto da pratim tuđe uspjehe, kada je srce slijepo, vidi svoje putokaze i jedino za njih zna, ono ne živi kalupe – nego svoje slobode.

 

I zato:

Ne pišite mi odgovore (čitaj: putokaze). Pišite mi dušu, da je osjećam, da se u njoj nađem i da potražim svoje putokaze.

Otrgnuti se iz okova stvarnosti zastrašujuće je, ali pitam te ima li išta strašnije od toga da živ umireš?

Trgaj se i bori da svaki tvoj atom duše i tijela bude od snova. Ne zovi ga uspješnim krećući se tuđim uspjesima. Neka bira vlastite uspjehe, vlastite poraze, uspone i padove. Neka ga boli dok ne nauči svoje uspjehe.

Ja se trgam i trgat ću se! A znaš li zašto?
Živi mi se u snovima okupanima vlastitim putokazom.

Ovaj post nije za čitanje, to je post za osjećanje. Osjećaš li ga u dubini sebe, vidjet ćeš vlastite boli, vlastite putokaze.

Pa, sretno ti, putniče!

Please follow and like us:
0

Leave a Reply